U Kinu Edison je 25. kolovoza 2026. prikazana dokumentarna reportaža nastala u sklopu Škole medijske kulture dr. Ante Peterlić, koja je kroz priču o Vilimu zabilježila i ono što Frendofon u svojoj srži jest, zajednica ljudi, djece, odnosa i prihvaćanja.
Frendofon se često predstavlja kroz projekte, aktivnosti, radionice i programe koje provodimo. No ova je reportaža pokazala nešto dublje i jednostavnije: Frendofon su ljudi i djeca. Oni koji dolaze, ostaju, razumiju, podržavaju, razgovaraju, smiju se, prilagođavaju i zajedno stvaraju prostor u kojem se pripada.
U reportaži nema uljepšavanja. Vilim je prikazan onakav kakav jest, ponekad glasan, ponekad intenzivan, ponekad ga je teško pratiti, ali uvijek svoj. A oko njega su ljudi koji ga poznaju, prihvaćaju i ostaju uz njega. Upravo u toj svakodnevnosti, između glazbe, razgovora, šale, pokreta i zajedničkih trenutaka, kamera je uhvatila ono što Frendofon godinama pokušava graditi: mjesto na kojem dijete ne mora prvo postati tiše, jednostavnije ili manje svoje da bi bilo prihvaćeno.
Ovo je priča o Vilimu, ali i priča o Frendofonu. O ljudima oko njega. O zajednici koja različitost ne promatra kao nešto o čemu se samo govori, nego kao dio svakodnevnog života.
Zahvaljujemo Školi medijske kulture dr. Ante Peterlić, Mladenu Ćapinu, voditelju radionice, kao i svim radioničarima, snimateljima, montažerima i svima koji su sudjelovali u stvaranju ove dokumentarne reportaže.
Kada smo je prvi put gledali u punom kinu, shvatili smo da su uspjeli kamerom uhvatiti ono što je nama često teško objasniti riječima.
Ovo je Vilim. Ovo je Frendofon.